2. TRIBINA - RAVNATELJSTVO KAZALIŠTA, 25. veljače

prisutni:

Ivica Zadro, Vinko Kraljević, Ksenija Ugrina, Urša Raukar, Alma Prica, Doris Šarić Kukuljica, Zvonko Zečević, Marijan Varjačić, Marko Torjanac, Željka Turčinović, Dragan Zlatović, Marija Sekelez, Siniša Ružić, Maro Martinović, Zinka Kiseljak, Zoran Gogić. Anja Šovagović Despot, Zlatko Sviben, Ana Marija Bokor, Stephani Jamnicky, Vitomira Lončar, Dražen Svedružić, Fred Došek, Ivana Bakal, Goran Grgić.
Jutarnji list, Jasmina Rodić i Tina Ivan

Željka Turčinović je otvorila tribinu i najavila temu - ravnateljstvo u kazalištu.
Pretpostavila je da će se diskusija voditi na način da će jedna struja biti ta koja smatra da ravnatelju treba smanjiti ovlasti, a druga koja misli da vlasnik treba imati veće ingerencije.

Zinka Kiseljak dala je opis povijesti i sadašnje situacije.

Kroz stare zakone nema mnogo o tome, ravnatelja su postavljali osnivači kazališta.
U vrijeme socijalizma znamo kako je izgledalo.
Trenutačno stanje je zakon iz 1991. sa izmjenama iz 1997.
(citirala je iz zakona sve što ima na tu temu, Zakon možete pročitati na našim stranicama)
Mirta Zečević predstavila nam je zanimljivosti Češkog zakona za kulturu jer oni nemaju posebnog kazališnog zakona.
Budući da je u Velikoj Britaniji situacija da ravnatelja ne bira politika, Vitomira Lončar je dala prikaz Velike Britanije, a nakon toga Srbije.

Marko Torjanac prezentirao je Prijedlog radne grupe.

Željka Turčinović komentirala je da po slijedu svega kazališna komisija ima najveće ingerencije. A gdje je tu vlasnik? Vlasnik određuje koliko predstava sufinancira. Ali kazalište može izvesti još naslova sa svojim novcima. Smatra da zašto bi vlasnik davao tolika sredstva ako nema ingerencije.

Marko Torjanac rekao kako bi trebalo biti u interesu politike da struka bira upravitelje, jer će struka nabolje znati gospodariti, a da se vlasnici tj. zastupnici vlasnika i tako mijenjaju kako se politika mijenja, a struka ostaje.

Urša Raukar je odgovorila da su to novci ne nekog imaginarnog, dakle vlasnika koji je recimo Grad, nego novac poreznih obveznika koje onda taj vlasnik treba rasporediti. Dakle, pripodno je da struka onda vodi o tome računa (kazališna komisija).

Kazalište uvijek biva u kontroli politike. I sada je tako.

12 godina kazalište je u rukama politike, politika ih bira, ne kontrolira ih uglavnom, i to se pokazalo kaotičnim.

Anja Šovagović je prokomentirala da sada vlasnik ima sve ovlasti ali ne kontrolira ravnatelje. I zato je kaos.

Željka Turčinović je rekla da je sadašnje stanje u Zagrebu i u Ministarstvu da su ljudi struke u komisijama.

Marko Torjanac je rekao da jesu ljudi iz struke u komisijama, ali ne birani ispred struke nego ispred politike.

Vitomira Lončar komentirala da je situacija izvan Zagreba puno gora u tom smislu - politika je ta koja drži sve konce u svojim rukama.

Zlatko Sviben rekao je da vlasniku nije u interesu da struka vlada. Vlasniku je u interesu da se smanji 30 do 50 zaposlenih. Vlasnik će izabrati one ljude koji će pristati svojim programom smanjiti ljude.

Ivica Šimić kaže da u prijedlogu ima jedna rečenica da vlasnik profilira kazališne kuće. Svemu tome bi trebala prethoditi nešto što se zove kulturna politika. Ne može se ući u to tko definira kulturnu politiku. Kad imamo ciljeve pa onda i ciljeve kazališne djelatnosti, na temelju tih ciljeva se imenuje čovjek koji će provoditi taj dokument kulturne politike. Tek nakon koncenzusa kulturne politike može ići provedba. Što ova država hoće sa svojom kulturom a i sa kazalištem.

Željka Turćinović misli da su te strategije vrlo apstraktne knjige.

Ivica Šimić kaže da u našoj strategiji (Ministarstva kulture) piše da će se svesti kulturna politika na infrastrukturu. O programima nema niti jedne riječi. Strategija postoji, ali kakva je? Vlasnik mora odrediti svoje potrebe u kulturi.

Zvonko Zečević rekao je da se govori o strategiji, politici, ali bitno je donijeti zakon u gradovima koji su mali kao Varaždin. Njima je bitno da na temelju profila mogu funkcionirati na pravi način.- Ponavlja da struka mora dobiti svoje mjesto. Bitno je da vlasnik profilira kazalište i da je to temeljni i dovoljan preduvjet da se može pristupiti novom kazališnom zakonu. Strategija bi morala biti i šira i jača, ali ovo je dobar plan.

Marija Sekelez kaže da je 4 godine jako dugo. U 4 godine se može kazalište upropastiti ili dići. Svakako bi sugerirala da mandat ravnatelja bude najviše 2 puta po 3 godine.
Što znači da se glumci moraju zadržati koji imaju 5 godina staža i više? Što mi to radimo onda ako je to tako?

Marko Torjanac replicirao je da su svi prijedlozi izglasani većinom glasova radne grupe. Ovo je nastalo na primjeru slovenskog zakona. To ih je učinilo vrlo socijalno osjetljivim.

Šimić se složio sa Marijom Sekelez, misli da je prijedlog takav jer je u Radnoj grupi bilo najviše zaposlenih glumaca. Ali moli dodatno objašnjenje o Upravnom vijeću.

Naime, smatra da je loša pozicija ravnatelja, previše tijela kontrole. Tko će pristati biti ravnatelj u takvoj poziciji?

Marija Sekelez dodala je da se štite samo loši glumci.
Zvonko Zečević rekao je da se ne radi o tome, loš glumac, dobar glumca, radi se o prostoru u kojem glumci žive i rade. Što se može poduzeti u današnje doba?
Marija Sekelez kaže ne možemo imati svi iste šanse.
Zečević kaže da redatelji ne znaju kakvi su glumci u Varaždinu.

Stephani Jamnicky, mlada redateljica, kaže da je puno radila kao asistent i redatelj na operama i vidjela neke stvari, sve može biti čak dobro odlučeno u kazalištu, tvrdi da vlasnik ne prati dovoljno financijsku provedbu.
Osvrnula se na stanje u Sloveniji koja je puno manja zemlja, i tamo su jako uplašeni jer znaju da će ulaskom u EU dobiti ljude izvana koji će doći i vjerojatno uzeti mjesta koja su do sada bila slovenska.
Još jedan komentar - Ako imamo idealna kazališna vijeća tko će režirati.

Fred Došek rekao je da je bitno sjetiti se da teatar postoji radi publike i da cilj svakog posla mora biti da kvaliteta dosegne što veći stupanj. Misli da Hrvatska umjetnički ima velike potencijale ali nisu dovoljno iskorišteni.

Urša Raukar objasnila zašto se pokušalo naći jaki sisteme kontrole. Iskustva su u visokom broju u Hrvatskoj žalosna. Moral i etika se moraju vratiti. Problemi su dolazili upravo od vlasnika i od ravnatelja.

Alma Prica rekla je da možda bi svima nama bilo lakše kad bi ljudi imali ljubav za kazalište. Ličnosti koje bi vodile kazališta odmah se prepoznaju kad nešto krene. Jako će se teško naći čovjek kojeg svi vole, ali će se profesionalnost prepoznati i poštivati. Nitko nikog ne podržava, a mala smo sredina.

Marija Sekelez dala je sadašnji primjer da ima 7 ravnatelja javnih gradskih kazališta u Zagrebu i svaka 3 mjeseca, treba precizno ispunjavati izvještaje za sve troškove. Svi predaju uredno osim jednog kazališta koje ignorira cijelu godinu. I nikome ništa.

Siniša Ružić ne slaže se da imaju ravnatelji premale ingerencije. Zaštita od loših ravnatelja proističe iz stanja koje je sada. Nije problem da su glumci zaposleni, ima 39 glumaca u njegovom kazalištu od 120 zaposlenih, 8 portira... Ne misli da bi trebalo ljudima otkaz.

Pita se treba li prijaviti ravnatelja ako znaš da radi malverzacije?
Urša Raukar odgovorila da treba.

Marko Torjanac komentira izlaganje Alme Price da postoji nešto što se ne da propisati a to je etičnost. Iz tog razloga Marko osobno zastupa komisiju jer dolazi ispred struke. Svaki detalj u načinu biranja ravnatelja ima svoju svrhu, pa i tajno glasovanje Da bi se izbjegle trgovine.
Što se tiče razjedinjenosti kazališta, grupa je napravila u strategiji umreživanje kazališta - Doris Šarić Kukuljica kaže da je u uvodu naznačena financijska potpora. Tu stvar počinje i može propast. To je njezin strah. Slaže se da ako ćemo se zaštiti doživotno to nema nikakvog smisla. S druge strane bi bilo stravično da ljudi idu na cestu. Jedino bi se mogli osigurati sa financijskim sredstvima. Predlaže: Promislimo i o drugim sistemima koji bi ušli u ovaj prijedlog, na koji bi se način to još moglo riješiti.

Vitomira Lončar smatra da ne bi bio nikakav problem da ima i više glumaca u ansamblima kad bi oni bili zaposleni, kad bi im ravnatelj osigurao da rade.

Urša Raukar misli da za to koliko se radi nisu odgovorni glumci nego ravnatelji koji imaju mogućnosti raditi što hoće sa predstavama, novima, starima... sve što se glumcima događa njihovom je krivnjom (krivnjom ravnatelja). Odgovornost je ravnatelja da se uposli cijeli ansambl. Naravno, svatko ima svoj osobni moral. Većina glumaca jako voli raditi. Kontrola ravnatelja je prvo, a zatim ako treba, neka glumci idu na cestu. Spremna je podnijeti taj rizik. Sitem se mora postaviti odozgo. Riba smrdi od glave. Marko Torjana

Siniša Ružić slaže se s Vitomirom. O igranju predstava: 50 glumaca- 50 predstava

Vitomira Lončar dala prijedlog reorganizacije unutar samih kuća, po uzoru na jednu susjednu zemlju, koji je naišao na odobravanje. Goran Grgić smatra da bi se takvim modelom moglo puno napraviti i da je to jako zanimljivo.

Marija Sekelez napomenula da je loša restrikcija u kazalištu na tri premijere što je sad uveo Ured za kulturu.

c kaže da je to danak lošem poslovanju kazališta.

Zlatko Sviben je protiv Upravnih vijeća, jer je eventualno potkupljivo. Misli da je to samoupravljanje.

O pitanju dramaturga dao primjer Pipana kojem ne trebaju dramaturzi. Nije za razdvajanje funkcije ravnatelja i dramaturga.

Vitomira Lončar rekla je da je Pipan jedinstven, a da je ovo nužnost.

Sviben je postavio pitanje tko je "stariji" umjetnički ravnatelj ili poslovni. On misli da bi to trebao biti jedan čovjek.
Maro Marinović smatra da bi poslovni dorektor morao biti "stariji".
Urša Raukar odgovorila da ako dopustimo da manageri postanu glavni, uskoro ćemo dobiti tržišno kazalište uskih profila, tj. komercijalno, jer poslovni ravnatelj uvijek traži profit. Treba balansirati repertoar. Zbog bogatstva repertoara jedne zemlje.

Vitomira Lončar misli da je kazalište umjetnička institucija, zato na čelu treba biti umjetnik

Zlatko Sviben pita ima li umjetnički ravanatelj finacijske ingerencije?
Ima, odgovara Marko Torjanac.
Marija Sekelez- pita tko je odgovoran potpisom?
Vitomira Lončar odgovara- umjetnički ravnatelj.
Svibenov prijedlog da se u prijedlogu ostavi samo ravnatelj, a makne umjetnički.

Vitomira Lončar misli da umjetnički i poslovni ravnatelji moraju biti tim tj. da se zajedno prijavljuju.

Ana Marija Bokor dala prijedlog za naziv poslovnog ravnatelja - finacijski upravitelj

Sviben dao prijedlog da se stavi u zakon - da ravnatelji uzimaju tim ako im treba.

Na kraju je Željka Turčinović zahvalila svima, smatra da smo bili vrlo konstruktivni.

Zapisnik vodila i izvještaj sastavila Vitomira Lončar.