 |
|
prisutni: Željka Turčinović, Marko Torjanac, Urša Raukar, Vitomira Lončar, Ivica Zadro, Ksenija Ugrina, Maro Martinović, Tonko Lonza, Doris Šarić- Kukuljica, Alma Prica, Asja Jovanović, Katja Zubčić, Zvonko Zečević i Darko Plovanić, Damir Šaban, Siniša Ružić, Lada Kaštelan, Florija, Jadran Antolović (Ministarstvo kulture), Anja Šovagović- Despot, Zdenka Đerđ, Duško Gojić, Suzana Nikolić, Branko Sviben. Ana Marija Bokor, (troje ne poznajem). Igor Ružić, radio 101., Marija Sekelez, Goran Grgić. Božidar Smiljanić, Ivica Boban Otvorila i sve pozdravila Željka Turčinović. Predstavila temu, koje su kondicije po kojima bi se glumci trebali angažirati po kazalištima. Marko Torjanac predstavio Austriju; glumci se angažiraju putem audicija po pravilima sindikata. Ugovori se sklapaju na jednu godinu. Ako dva mjeseca prije glumac nije pozvan, onda se produžava ugovor.. Tonko Lonza smatra da moramo uzeti u obzir Češku i Poljsku, a ne samo zapad. Marko Torjanac je prezentirao prijedlog radne grupe. Vitomira Lončar, mislim da su umjetnička vijeća kriva jer ravnatelj glumce bira, a onda ga oni kontroliraju. Urša Raukarsmatra da je to u redu i da je umjetničko vijeće savjetodavno tijelo. Gorana Vrdoljak, ne vidi razloga strahu ako je savjetodavno tijelo. Zvonko Zečević misli da umjetničko vijeće ne ulazi u ingerencije ravnatelja. Oni su osnovali umjetničko vijeće i smatra da je došlo do pozitivnih pomaka u kazalištu u svim segmentima. Nisu imali spoznaja o mnogo stvari, slabila je komunikacija. Osjetili su da se trebaju uključiti u rad umjetničkog djelovanja. I za 2004. godinu su već skupa sa ravnateljem koji je donio prijedlog imali kvalitetnu diskusiju i napravili su neke sitne korekcije. Ravnatelj je u sitnim stvarima pogriješio pa su mu oni dali savjete i pomogli. Misle da će se taj program bolje ostvariti. Klima je bolja, glumci više razgovaraju, sve je manje kuloarskih priča. S te strane ne misli da umjetničko vijeće ne ulazi u ingerencije. Željka Turčinović se slaže sa Lončar. Podsjeća da ravnatelj dolazi sa timom. Ipak o svemu odlučuje ravnatelj. Koliko mu treba savjet? Tonko Lonza misli da bi trebalo "u lance" staviti ravnatelje. Marija Sekelez mu replicira da bi trebalo ukinuti ravnatelje ako su potpuno nekorisni. Tonko Lonza misli da su danas za sve krivi ravnatelji i redatelji. Danas raslojavaju HNK i Gavellu. Damir Šaban je uvjeren da je njegovo sadašnje kazalište zrelo za umjetničko vijeće, ali misli da u budućnosti neže biti ansambla. Misli da će to biti ravnateljsko kazalište.
Marko Torjanac predlaže da bi možda supstitut za umjetnička vijeća mogli biti dva tijela jedno ogranak sindikata koji bi kontrolirao ugovore, a drugi bi bio savjetodavni umjetnički koji sada postoji, ali ne zakonski propisan kao obveza, ogranak HDDU - a koji bi se bavio etičkim i umjetničkim pitanjima Vitomira Lončar ne vidi po čemu se ovim prijedlogom ukidaju ansambli. Doris Šarić misli da će se neke promjene dogoditi ali se ansambli neće ukinuti. Misli da su umjetnička vijeća nužna ne samo zbog samovolje ravnatelja nego i samovolje redatelja. Odnosi ravnatelja i redatelja su takvi da se oni neće sukobiti. Dogovaraju se stvari koje dovode opstanak kazališta u pitanje. Vidjeli smo do sada da nikakve gradske ni državne vlasti nisu imale niti ćeimati kontrolu. Oni bacaju naše novce i apsolutno ih za to nije briga. Željka Turčinović misli da postoji zbrka, ako umjetničko vijeće ima savjetodavno tijelo onda mora imati neku drugu funkciju. Asja Jovanović ima pitanje, glumac sklapa ugovore za koje zna koje uloge igra. Kad glumac potpiše ugovor kako potpisuje plaću? Marko, zato je pitanje sindikata jako važno, moraju se donositi minimumi ispod kojih se ne može ići. Branko Sviben također smatra da preko sindikata mora biti zagarantiran minimum. Idealno je dogovaranje sa ravnateljem. Vitomira Lončar smatra da mi sami imamo šansu birati a ne samo biti izabrani. Izabiremo na koje ćemo audicije ići i hoćemo li potpisati ugovor ili ne. Urša Raukar govorila je o upravnim vijećima - natpolovična većina članova je vanjska. Ima osobno iskustvo da vlasnik stavlja paušalno ljude u vijeća, oni proizvoljno biraju ljude i danas to ne funkcionira. Koja to komisija određuje? Ksenija Ugrina pita tko plaća doprinose? Odgovor Lončar -Poslodavac. Duško Gojić bi se vratio na fax iz Dubrovnika. Ako nije napravljena simulacija kako će sve izgledati, sve pada u vodu. Ne može biti samo za 5 posto ljudi reforma. Što znači za mladog glumca koji završi akademiju i krene na audiciju? Kakva je moguća križaljka? Kako ćemo slagati repertoare predstava? Govori iz pozicije mladih glumaca. Čini mu se da smo mi sebe automatski svrstali u građane drugog reda. nema šanse da dobiješ kredit, recimo. Misli da ravnatelji imaju prevelike prednosti. Marko Torjanac mu čita iz odredbi Prijedloga da nije tako. Duško Gojić se pita kako ćemo odgovoriti kolegama u Dubrovniku. Božidar Smiljanić kaže da sluša strpljivo sve što se govori- ne treba strahovati od tog vremenskog razdoblja na koje se sklapaju ugovori. Kad sam počinjao, kaže, kad sam došao u kazalište prvi put, mi smo svake godine potpisivali ugovore, onda se to pomaklo na dvije godine. Za banke i kredite je bio status na neodređeno. Razmišljamo o perifernim stvarima. Bitno je da se direktor ne može postavljati po politici. Treće misli da ne bi trebalo inzistirati na prevelikoj različitostima u općim stvarima, po zakonu o radu će to slijediti svima. Nismo građani drugog rada. Treba tražiti modele zaštite za ljude koji su na cesti. Svi imaju otpremnine jedino glumac ne dobije nikad otpremninu. Mi sami ne znamo za svoje kolege, ima nas oko 500. Za ljude se ne zna. Velika većina mladih redatelja osim svojih kolega sa Akademije ne poznaje nikoga. Sviben ponavlja da je sindikat važan segment. Ako je zapošljavanje na neodređeno vrijeme znaju se pravila.
Jadran Antolović kaže da je slušao pažljivo, govorit ću sa ekonomskog gledišta. Sugerira da kad govorimo o postojećem sustavu po kojem su koeficijenti bez obzira na srazmjernost obavljenog i kad govorimo o ovom sada, bez minimalne cijene rada ništa se neće pokrenuti. Dragocjen je sindikat ili HDDU jer je isto članstvo koje se preklapa. Moraš imati cijenu. Treba simulacija ali na temelju održive cijene rada. Zakon ne može uvesti tržište. Ono što nedostaje u kulturi je profesionalno udruživanje i profesionalni kriteriji koji da se sutra dogovore vi ćete vaše poslodavce dovesti do glavobolje. Anja: Kako? Postavljanjem cijena rada. Predlaže da kad se potpisujete ugovor mora biti predviđena naknada štete kad ste vi ispunili sve svoje obaveze, a drugi nije. Vitomira Lončar govorila o tome da su samostalni umjetnici već sada na cesti i bez kredita. Urša Raukar kaže da je radna grupa predvidjela i fond za prijelazno razdoblje. Čita prijedlog radne grupe o financijama..Objašnjava ulogu fonda. Urša predlaže da taj fond ima i dodatak i od države kako bismo socijalno mogli pratiti kolege između dva ugovora. Smiljanić povrđuje da je sindikat jako važan i uz to potpora ministarstva kulture. Priča o sindikatu u Americi. Misli da moramo zaštititi hrvatske glumce. Marko Torjanac, pitanje sindikata je postavljeno kao preduvjet, prva dužnost sindikata je minimalne honorare donijeti i potpisati dokumente sa poslodavcima. Marko ponovno govori o sindikatu dramskih umjetnika. Misli da je svijest još jako niska i da će trebati još neko vrijeme. Da će doći zakon, a mi ćemo kao struka biti nespremni. Zato apelira da je to izuzetno važno, da se prvo osamostali sadašnji sindikat glumaca od zaposlenih u kulturi. Koji bi počeo raditi na pripremi. Ksenija Ugrina misli da neka sad ostane samo sindikat glumaca. Siniša Ružić - muči ga zašto je kazalište nekada tu bilo na višem nivou. Bili su ljudi u sigurnosti i mogli su raditi. Misli da se ne može uspoređivati gradsko kazalište sa privatnim.
Predlaže da ne odlučuje jedan čovjek o angažmanu glumaca nego komisija. Željka Turčinović smatra da je to pogrešno. Urša misli da sve potvrđuje da živimo u vremenu apsolutizma i bezakonja i nebrige vlasnika. Nije ravnatelj taj koji određuje sam tko će potpisati ugovor i odlučivati o angažmanima. Treba promisliti da ljudi koje dobiju nagrade, da se to mora vidjeti na plaći. Tonko Lonza pita jeste li u ovim razgovorima ikad pomislili da bi trebalo predložiti zakonodavcu da sve prepusti nama. Predlaže da se bacitmo u to. Ako ne uzmete stvar u svoje ruke za 5 godina neće biti teatra, poručuje Lonza. Marko objašnjava da je u Prijedlogu već predloženo da je struka ta koja bira ravnatelje. Vlasniku je svejedno i zato smo to napravili. Svaka politika koja preuzima sektor kulture to nasljeđuje na neki način. Danas se ljudi obraćaju struci da upravljaju firmama koje su vlasnici. U našem prijedlogu sve to piše da struka bira izborima unutar samoga HDDU-a. Dakle, preuzeli smo. Asja Jovanović, misli da je prijedlog krasan, ali da je kruta realnost. To je realnost da je politika vlast. Nema više društvenog vlasnika. Marko, kaže kako su najrazvijenije zemlje su prepustile struci sve, jer su shvatile da imaju koristi od toga. Urša misli da nisu oni vlasnici, to su političari, a oni upravljaju našim novcem. Mi kao struka imamo pravo. Ova vlast je to dokazala da su sve bila lažna obećanja. Politika se u ovih 12 godina pokazala prevarantskom. Marija Sekelez pita što znači struka? Mi smo se srozali do kraja. Struka se srozala. Ja sam opstala 30 godina, a ovo je okrutan posao. Svi smo ondje gdje jesmo i gdje smo zaslužili. Ja sanjam o kazalištu gdje ću ići igrati bilo gdje. Nema šanse sa ovim prijedlogom da doživim idealno hrvatsko glumište. Mi smo stvorili totalnu utopiju. Najgore je slobodnjacima, a mi plačemo nad zaposlenima. Mislim da glumci mogu biti odlični ravnatelji, ali onda zaboravite glumu. I ne mičite se nigdje. Duško Gojić kaže da mi možemo napraviti idealan prijedlog zakona ali ako on ne može funkcionirati onda sve pada u vodu. Ajmo simulirati što to znači. Željka Turčinović kaže da je problem jer stalno govorimo da smo na suprotnim stranama. Ravnatelji i redatelji nisu naši protivnici. Urša Raukar replicira Mariji Sekelez zašto nismo išli na drastične prijedloge. Zato smo uveli tranzicijski model. Zaposleni glumci imaju različita iskustva i pozitivna i negativna. Naš je posao da ne biramo mi nego biraju nas. Mi smo radili da se glumci stave u poziciju da imaju utjecaja ali ne mogu glumci birati sve. Ja ne vidim načina da podjelu ne radi režiser. Branko Sviben - ako se pretpostavlja da su glumci profesionalci zašto se ne može za redatelja pretpostaviti da on mora moći znati to režirati? Zašto je nenormalno da režiser napravi predstavu? Vitomira govorila o materjalnoj stimulaciji svih pa i redatelja. Doris Šarić smatra da se moraju minimumi repriza garantirati. (To postoji u prijedlogu) Marija Sekelez smatra da je presporo ovo kako je predviđeno prijedlogom. Siniša Ružić misli kako je teško "buditi" ljude. Zvonko Zečević smatra da je to jedini način da se potegne i za tristo ako treba. Mi moramo podnijeti odgovornost za sve. Teret uvijek podnese jedan manji broj ljudi. Željka Turčinović zahvalila svima na raspravi i pozvala na slijedeće tribine. Na kraju je ponovljena potreba za jakim sindikatom koji bi mogao pratiti sve izmjene zakona i osigurao zaštitu glumaca. Zapisnik vodila i izvještaj sastavila |
na vrh naslovnica |
 |
||||||||
|
