 |
|
prisutni: Željka Turčinović, Branko Sviben, Vitomira Lončar, Ksenija Marinković Ugrina, Marijan Radmilović, Mirta Zečević, Anja Šovagović, Ana Marija Bokor, Asja Jovanović, Vitomira Lončar, Jadran Antolović i suradnica (Ministarstvo kulture), Zdenka Đerđ Željka Turčinović otvorila je petu tribinu i zaključila da nas je sve manje. Smatra da ravnatelji imaju velike ingerencije i na tome se svakodnevno lome koplja. Vlasnici su primijetili da je nastalo bezvlađe i prijedlog je Kazališne komisije, konkretno u Gradu Zagrebu, da se uvede nadzorni odbor koji bi bio kontrolni mehanizam za nadzor ravnatelja. U njemu bi bili predstavnici vlasnika. Predviđa se 5-7 članova nadzornog odbora. Vitomira Lončar misli da ne treba osnivati odbore i izmišljati nove mehanizme nego da se trebaju iskoristiti postojeći. Željka Turčinović prokomentirala je da ako sada ravnatelj iskaže manjak koji ne može pokriti traži od vlasnika da mu ga pokrije. Ono što se nikad nije dogodilo je da su se snosile konzekvence za to. Zato su zamislili da u tom predloženom nadzornom odboru bude stručnjak za financije koji bi kontrolirao poslovanje. Oni bi trebali upozoriti vlasnika da se troše novci kojih nema. Ove godine je vlasnik odlučio da ima 7 gradskih kazališta i da može financirati 3 naslova u svakom kazalištu. Izabrali su naslove koji su prioritetni prema profiliranosti kazališta, potrebi sredine (konkretno Grada Zagreba) i iskorištenosti ansambla. I nakon kompletnih diskusija koje su se vodile dogovorili su se i bodovali tri naslova. Svako je bodovao sam i tajno i zbroj bodova se uvažio kao argument. I taj izbor je onda potvrđen i Grad Zagreb je odlučio za te konkretne naslove sufinancirati predstave. Vitomira Lončar misli da je nedostatak producenata kao struke katastrofa u našim kazalištima. Jer on je taj koji stvara budžet i odgovoran je da se realizacija kreće unutar tog budžeta. Ksenija Ugrina kaže da, recimo, Kamov nije imao budžet jer su ravnatelj i redatelj smatrali da bi postavljanje budžeta ograničavalo njihove umjetničke slobode. Inače, Šnajder je rekao da će napisati svoj prijedlog novog kazališnog zakona i predati ga na ministarstvo, jer je ovaj prijedlog radne grupe loš. Marijan Radmilović smatra da je ova tribina privid demokracije. Očito struka nije zainteresirana. Ova tema (kontorla i financiranje) je krucijalna za teatar. Misli da je napor cijele grupe za svaku pohvalu. Ali nedostaje sve ostalo, opera balet, uslužna tehnika... Jedni bez drugih ne mogu egzistirati. Drugo je krucijalno pitanje razlika između privatnih i državnih kazališta. Treba imati jasnu granicu. Ne mogu se brkati Histrioni i HNK. Kod nas sve diktiraju klanovi. Pristalica sam pluralizma u teatru. Estetika diktira organizaciju. No, kod državnog teatra organizacija često suprotno djeluje. Komisija odlučuje da će se igrati i ona odlučuje koliko će dati novaca. Ona odlučuje estetski i organizacioni način. Željka Turčinović kaže da to nije baš tako jer komisija izabire OD PONUĐENOG programa onaj koji će sufinancirati. Marijan Radmilović kaže da gradsko i državno kazalište mora imati sve ono što zakon nalaže. Privatni teatar to ne treba. Nema financijske kontrole u institucijama. Željka Turčinović replicira da smo zato tu. Radmilović nastavlja da su se jedino kazališta i policija usprotivila kontroli. Anja Šovagović kaže da je to u našem prijedlogu - Upravno vijeće. Marijan Radmilović komentira da se ravnatelji gradskih i državnih kazališta ponašaju kao da je to njihovo vlasništvo. Željka Turčinović replicira da zato o tome i govorimo. I nameće se zaključak da vlasnik nema hrabrosti, ingerencije ima. Vlasnik naprosto ne kontorlira. Pita Jadrana Antolovića iz Ministarstva kulture zašto vlasnik ne kontrolira: Jadran Antolović kaže svoje osobno mišljenje. Već 10 godina je u sustavu i prati kako se financiraju projekti iz proračuna. Prvo: novac nije novac vlasnika nego poreznih obveznika. Ljudi koji rukuju proračunskim sredstvima transparentno trebaju pokazati što rade s tim sredstvima. Danas je to jako slabo. Ima na webu Ministarstvo kulture izvještaj, ali što vrijedi kad nisu u tom izvještaju i ostali subjekti. Ne zna se koliko je recimo jedan film dobio od svih ostalih financijera. Željka Turčinović potvrđuje da je u tome problem što ne znamo ostalo financiranje. Ako vlasnika da 50 nečega za program, a program košta 100 nečega. Hoće li i mora li kazalište napisati u izvještaju odakle novci? Gdje je greška- pita se Jadran Antolović? Da bi mogli dobiti kasnije informaciju kako je realiziran taj projekt prvo se mora imati prijedlog realizacije. Današnji zahtjevi ne bi prošli niti jedno ozbiljno povjerenstvo na zapadu. Nije važno je li privatno kazalište ili ne. Projekt je projekt. U 2 godine koliko prati programe kaže da bi možda on odobrio 2 projekta koja su suvislo bila napravljena u prijedlogu. Koja su imala suvisli troškovnik. Budući da nema plana ne može se na kraju vidjeti rezultat. Mi smo još uvijek puni ocjena da je sve neprocjenjivo i slično...Kad gledam iz perspektive građana volio bi takav projekt voditi u kojem nema granica ni ograničenja. Branko Sviben potvrđuje da je to zapravo suština. Jadran Antolović kaže da kao znanstvenik isto traži novce za svoje projekte i zna i tu ulogu. Danas se podfinanciraju projekti, a onda se traži da se nadzire jesi li to dobro potrošio. Željka Turčinović ispravlja da se ne radi o financiranju nego o sufinanciranju. Jadran Antolović smatra da je onda financijski plan još bitniji. Željka Turčinović kaže da je u redu da vlasnik od ponuđenih naslova odabere što želi u pojedinom kazalištu. Kod kazališta koja ozbiljno planiraju svoj repertoar sve bude uglavnom kako su predložili. Kod neozbiljnih nastaju promjene. Vlasnik je ove godine rekao da ima sredstava za tri predstave, onda se reklo da je to cenzura i agitropovski.. U izvještajima kazališta nigdje nema koliko je novaca zarađeno od ulaznica. Branko Sviben kaže da su 4 predstave repertoar ali svaka mora imati svoj financijski plan. Mi želimo politiku prisiliti na veću odgovornost. Vitomira Lončar je rekla Splitski primjer kazališta lutaka gdje je Ministarstvo kulture uplaćivalo po 700.000 kuna godišnje za izgradnju zgrade, a sada je ustanovljeno da se ne gradi ništa. Gdje su ti novci? Jadran Antolović kaže da se sredstva ponekad dodjeljuju na nedostatnu dokumentaciju, a onda je sve pitanje nadzora. Nemoguće je tehnički sve iskontrolirati do kraja kad vas na koncu godine zapljusnu svi izvještaji. Uzimate uzorak. Imate iskustva s ljudima koji rade pošteno i odgovorno, a ima onih koji ne rade tako. Marijan Radmilović kaže da kontrola mora biti i na državnim i društvenom fondovima koje sada nema. Jadran Antolović kaže da nije tako, jer revizija postoji i javno objavljuje svoje rezultate. Željka Turčinović kaže da smo došli do zaključka kako je potrebna kontrola unutar kuća ali i izvana. Anja Šovagović misli da ovo o čemu mi razgovaramo da je jedna neprirodna situacija. Bilo bi normalno da naša kazališta funkcioniraju bez ikakve kontrole. Vani to ne postoji. Takve kontrole. Naša svijest nije došla do tog stupnja. Ravnatelji to shvaćaju kao još jedan atak. Je li nam to cilj? Branko Sviben kaže da postoje ravnatelji i u drugim kulturnim institucijama. Nikome u knjižnicama nije palo napamet da potroši neke novce koje nema . Najveći broj škola funkcionira na način da se stisnu unutra zadanih okvira. A ima institucija koje probijaju proračun. Uvijek je to vezano uz političku moć. Predlažemo zato tu širu komisiju. Predlaže da kad se vidi da ravnatelj premašuje svoje ovlasti da glumci štrajkaju. Ksenija Ugrina je protiv štrajka jer smatra da je naš posao da se naprosto bavimo svojim poslom. Kaže da silno volimo raditi ali nam je dosta da stalno idemo u borbu, a da si potrošen samo ti. Branko Sviben kaže da svi naši odnosi nisu precizno ugovorom riješeni. Kako je Katunarić došao na svoje mjesto? Nitko ne zna. Ugovorni odnos mora biti konkretan. Mirta Zečević protiv je štrajka kao metode.. Mi nismo tu zbog nekoga nego je on tu zbog nas, odnosno publike. Prema tome ne može rješenje biti da mi prestanemo igrati. Željka Turčinović misli da bi nam ukinuli kazališta za godinu dana. Sviben misli da ako tijelo od 30 ljudi nije u stanju smijeniti ravnatelja koji ne radi dobro, onda se cijelo tijelo HDDU-a buni. To je zakonski i legitiman korak. Vitomira Lončar govorila je o Upravnom vijeću i osobno je protiv tog dijela prijedloga Radne grupe jer smatra da je besmisleno da su tri umjetnika u Vijeću a dva člana vlasnika. Slaže se sa Željkinim prijedlogom nadzorne komisije pri vlasniku. Željka Turčinović misli da je dobar prijedlog da vlasnik stavi svog čovjeka u to nadzorno tijelo. Anja Šovagović pita se što sada radi taj vlasnik? Željka Turčinović kaže da dokle god Kazališna komisija ima savjetodavnu funkciju nema pomaka - tek ako bi imala izvršnu funkciju onda bi to imalo smisla. Branko Sviben kaže da je shvatio ovaj prijedlog kao međusobno discipliniranje. Ako nas 700 neće moći 10 stvari riješiti, onda sve to skupa nema smisla. Anja Šovagović kaže da je jedna osnovna stvar nesporazum između ansambla i ravnatelja. Ravnatelj postavi tekst kojeg nitko neće igrati. Stalno su na repertoaru tekstovi koje nitko neće igrati. Željka Turčinović pita da prije nego ravnatelj daje prijedlog mislimo li da ravnatelj koji daje program, koji se ionako tiče glumaca, treba doći pred glumce? Vitomira Lončar kaže da je to sve krivo postavljeno jer je u prijedlogu radne grupe da glumci potpisuju ugovore na uloge! Ne može biti jedan segment tranzicijski, a drugi da krene odmah sa promjenama.. Željka Turčinović kaže da smo 91. uzeli zatečeno stanje i krenuli ispočetka bilo bi dobro. Ksenija Ugrina kaže da su kod njih već ugovori na dvije godine. Vitomira Lončar kaže da je to forma. Asja Jovanović se složila. Ana Marija Bokor predlaže da bismo umjesto ovakvih tribina trebali organizirati diskusije uz zabavu i relaksiranu atmosferu. Nekakav izlet. Misli da fali odgovornosti. Nitko nikome ne odgovara ni za što. Sviben kaže da je i za njega neobično da ima tako malo ljudi na tribinama. Predlaže da zaboravimo to.Osjeća strah. U jednom trenutku je država rekla da se decentralizira i u Hrvatskoj su otišla kazališta u Zadru. Šibeniku, Puli.... Možete zamisliti vlast koja će biti liberalna i koja će reći koliko muzike toliko i para? Ne treba nam puno da se ukinu opet kazališta. Željka Turčinović predlaže da se ne govori da zatvaramo kazališta. Branko Sviben kaže da moramo biti odgovorni prema našoj budućnosti. I stvoriti zakon koji će funkcionirati. Treba probati složiti zakon koji može trajati barem 20 godina. Željka Turčinović kaže da naše prijedloge treba uobličiti pravnik . Jadran Antolović kaže da kad gleda kulturu u cjelini ne misli da ima manje novaca. Strateški se izdvaja više. Važno je reći da kultura nije otporna na gospodarstvene tokove. Ona prelazi na tržišnu logiku. Zabluda je da bolnicom upravlja liječnik, tako misli da je i velikm kazališnim kućama potpuno deplasirano da upravlja intendant današnjeg profila. Slaže se da moraju postojati umjetničke funkcije. Za njega je kazališna predstava proizvod. S tog aspekta u kazalištu, kao ekonomski proces, neprirodno je da jedan čovjek koji je umjetnički profiliran troši vrijeme na sponzore i slično. Ekonomski gledano sve je to projekt. Zašto idemo u Beč na izložbe, a ne radimo ih sami? Misli da je zastupljenost umjetnika u samoupravljanu loša. Što više budemo odlagali tržišne kriterije bit ćemo sve više nezadovoljni. Branko Sviben veli da se pod tržišnošću računa kritika i publika. Mi nemamo niti kritiku niti posjećenost. Tržište ne treba shvatiti samo kao dohodovnost. A to je puno teže postići. Željka Turčinović kaže da imamo poplavu managerskih studija i to je odraz potrebe da postoje profesionalni organizatori, ali ti ljudi ne mogu kreirati nešto što je umjetnost, školstvo i zdravstvo. Protiv je da poslovni manager bude na čelu umjetničke institucije. Jaka umjetnička osobnost je ta koja daje profil. Damir Šaban replicira u vezi managera da mora spomenuti primjer Mladinskog. Jović je u Mladinskom 20 godin, odlično ga vodi, a manager je. Željka Turčinović replicira da ne radi Jović profil kazališta. Ivica Šimić kaže da je osnovni problem što preko 80% sredstava ide na hladni pogon. Za program ostaje manje od 20 posto. Kaže da nije problem repertoar. U zakon se vrlo teško može staviti umjetnički kriteriji. Prijedlog radne grupe je idealna situacija. Ali pita se bi li i jedan ravnatelj naših kazališta imao petlje na generalnoj probi reći redatelju da to ne valja što je napravio i uzeo stvar u svoje ruke, kao što ima slučajeva u Njmačkoj, na primjer? Damir Šaban kaže da sve ništa ne vrijedi ako to ostane sa postojećim plaćama i postojećim sustavom financiranja. Vitomira Lončar mu replicira da je to napisano u Prijedlogu radne grupe. Ivica Šimić također misli da se bilo koja pozicija ravnatelja ne može dobiti bez politike. A ovo što je predložila radna grupa je apolitično. Budući ravnatelji ne dolaze na tribine jer znaju da neće ovdje naći rješenje. Željka Turčinović je zahvalila svima, a diskusija se nastavila neformalno. Zapisnik vodila i izvještaj sastavila |
na vrh naslovnica |
 |
||||||||
|
