 |
|
prisutni: Željka Turčinović, Darko Lukić, Ivan Leo Lemo, Urša Raukar, Vitomira Lončar, Marija Sekelez, Stella Stazić, Mirna Ćubranić, Jadran Antolović, (Ministarstvo kulture), Gordana Carević (Ministarstvo kulture), Jakovac Aleksandar (Ministarstvo kulture), Andrea Marković. Florija Galić, Jurica Pavičić i Ivana Radetić (Ekonomski fakultet), Anita Šmit, Duško Gojić, Renato Pranić, Marijana Nola, Gordana Gadžić, Sanja Pokrivka, Goran Grgić, Ana Marija Bokor, Damir Šaban. Željka Turčinović i ovoga puta je sve pozdravila na predzadnjoj tribini sa temom Propaganda, marketing i porezni sustav Pretpostavila je da će biti zanimljivo, ali za razliku od prijašnjih tema na kojima smo imali mišljenje, čini joj se da ovdje najmanje znamo i da zapravo svaka kulturna ustanova stvara svoj sustav promidžbe da privuče gledatelje. Kazalište postaje proizvod da se može prodati da bi bio transparentan u stvarnosti i da bi zaradio. Stvar je u tome da se danas radi o sufinanciranju kazališta i projekata, a ne financiranju, svatko daje ponešto da bi suma bila dostatna za predstavu. Predstavila je Darka Lukića koji je prodekan kazališne produkcije na Akademiji damskih umjetnosti. Na tom studiju imamo samo 1. i 2. godinu. Darko Lukić zahvaljuje HDDU koje ga je pozvalo nada se da neće to biti predavanje nego razgovor. Ograničio se na kazališni management koji će biti podijeljen u dvije cjeline, prvo povijest kazališta i vođenje kazališta, a onda koncentracija na današnje stanje u razvijenim zemljama zapadne Europe prema kojem mi idemo. Vitomiru Lončar zanima sastav Upravnog vijeća iz Darkovog izlaganja i smatra da je to bolji sistem nego prijedlog Radne grupe gdje su članovi samo predstavnici vlasnika i umjetnici koje izabire Umjetničko vijeće. Jadran Antolović kaže da u Upravnom vijeću prema sadašnjem zakonu ne može netko iz kazališta imati pravo glasa, jer je to prema onome što bi Upravno vijeće trebalo biti ipak sukob interesa. Darko Lukić je to potvrdio. Urša Raukar kaže da se prijedlog Radne grupe rukovodio postojećim zakonom o ustanovama gdje je ukinuto Upravno vijeće samo u kazalištima. Umjetnici koji su u stalnom angažmanu su inzistirali da se promijeni taj odnos, jer iskustvo govori da vlasnici ne vode računa o kazalištima i zbog toga što je praksa pokazala da se najviše za kazalište brinu upravo zaposleni u kazalištu. Ono što bi predložila nakon Darkovog izlaganja je da se promisli o tome da se u Upravno vijeće uvedu predstavnici lokalne zajednice i predstavnici gospodarstva. Ipak moli da se iznađu načini da ljudi iz kuće uđu unutra. Darko Lukić kaže da "postoji i nad popom pop", vlasnik nad Upravnim vijećem ima kontrolu, a to su kod nas u ovom trenutku Kulturna vijeća pri Ministarstvu kulture i Kazališna komisija pri Gradu. Vitomira ponavlja zaključak sa prošle tribine da oni imaju samo savjetodavnu funkciju i to je osnovni problem. Darko Lukić smatra da opet dolazimo do samoupravljanja, jer bi unutra (u Upravnom vijeću) morale biti sve struke koje rade u kazalištu, a ne samo umjetnici. Urša Raukar ispričala je konkretnu situaciju kako je u njezino kazalište uloženo 3 milijuna maraka za popravak scene , a ta je scena danas u još gorem stanju, trećine gledališta nema. Zaposleni su digli svoj glas 2000. godine i tada su neke komisije počele dolaziti i bilo je dano obećanje da će u 6. mjesecu 2001. biti završetak dvorane, a od onda je šutnja. Kako natjerati vlasnika da se brine? Darko Lukić kaže da vlasnik sad trenutno ima limitirane instrumente. Zato su bitna Upravna vijeća. Vitomira Lončar predlaže da kad je tako možda da država natrag vrati riječ "kazalište" u zakon i da se Upravna vijeća opet vrate ali upozorava na to kako je zadnji pokušaj ponovnog uvođenja Upravnih vijeća u kazališta neslavno završio. Darko Lukić se pita je li ikad u Skupštini bilo postavljeno zastupničko pitanje na tu temu? Jadran Antolović smatra da raspravljamo o problemu gradske vlasti koji nema veze sa zakonom o kazalištu. Pitanje odgovornosti onoga koji obnaša vlast će se povući kad budu izbori. To je nešto sasvim drugo od zakona o kazalištu. Može se pomoći da javnost koja će donijeti sud da bude bolje upoznata sa problemima, a to je stvaranje nekog javnog mišljenja. Misli da ako građani Grada Zagreba nisu primijetili da pozornica ne funkcionira onda ti problemi nisu postojali. Ne vide građani da je to problem. Nemojte očekivati da ćete riješiti promjenu sustava sa zakonom o kazalištu. Sve što je relevantno vlasnik će zaštiti. Tako da ne šteti autonomiji kazališta i ekonomskom položaju umjetnika. Željka Turčinović pita čini li se Urši da je vlasniku svejedno jer raspolaže novcima poreznih obveznika. Predlaže da se razmisli o modelu njemačkog kazališta gdje je u Upravnom vijeću stručnjak koji može signalizirati problem. Kad se pokaže veliki minus, gradske vlasti ne rade ništa. Mi danas ne možemo to riješiti, može li to riješiti Upravno vijeće? Jadran Antolović misli da Upravno vijeće nije relevantno - nadzor vlasnik ima nad zakonitošću rada i sada. Pretpostavka je da će se raditi zakonito i u granicama gospodarenja. Kad osnivač posumnja u legalnost poslovanja ne treba mu nikakvo vijeće - može to odmah provjeriti. Treba računati da iako se radi o društvenom vlasniku on može poduzeti sve. Može vlasnik, ako želi, odlučiti da ustanova funkcionira na krajnje čudan način. Postoje ustanove koje, kad bi analizirali sa strane, pitali bi se zašto ih je osnivač uopće osnovao? To su njegove slobode. Slobode osnivača. Vitomira Lončar kaže da ne može vlasnik odlučiti da, recimo, kazalište Žar ptica u mandatu prije Marije Sekelez odigra 10 izvedbi godišnje i dobiva ogroman novac! Marija Sekelez je opisala svoj primjer i što je zatekla u kazalištu kad je došla i potvrdila da je zaista bilo nevjerojatno stanje u kazalištu. Darko Lukić smatra da vlasnik ima model kontrole koji se zove Skupština grada. Marija Sekelez smatra da danas uopće nije bitno radiš li dobro ili ne. Željka Turčinović rezimira da su ljudi koji stvaraju kazalište nezadovoljni s vlasnikom koji ima različite kriterije prema različitim kazalištima. Gordana Gadžić smatra da sistem komunikacije ne funkcionira. Misli da u Ministarstvu kulture funkcionira. Sa Gradom i u Gradu nema pravila igre. Za njezino kazalište je ovo najgora situacija od kada postoje. Ne postoji način da dobiješ odgovor na bilo što. 8 mjeseci pokušava uzaludno uspostaviti kontakt. To je taj odnos. Komunikacija ne postoji. Željka Turčinović komentira da je prošli put bilo baš obrnuto da se govorilo da Grad radi dobro, a Ministarstvo ne. Vladaju različiti kriteriji prema grupama i kazalištima. Gordana Gadžić želi jasno i glasno reći što misli, a ne da se razgovara sa duhovima. Zašto Pročelnik nema 8 mjeseci vremena da primi Ivicu Vidovića? Nema minute. A nema ni pismenog odgovora. Darko Lukić kaže da je Gradski ured vlasnik i osnivač gradskih kazališta. Jadran Antolović to opovrgava i kaže da on samo obnaša osnivačka prava u ime vlasnika. Stella Stazić misli da smo skrenuli s teme. Svi imamo primjedbe i nismo zadovoljni. Darko Lukić kaže da ćemo ih uvijek imati. Stella Stazić smatra da treba naći model koji odgovara našoj situaciji. Odnos mora biti uzajaman. Svi znamo što nas muči. Želimo dobre predstave i puna kazališta. Ako se postigne uzajamnost onda će sve krenuti. Uvijek je rizik od zloupotrebe, ali to je isto demokracija. Zakon je nešto što je papir kojeg se treba pridržavati. Andrera Marković iz Gavelle - voditelj marketinga u Gavelli smatra da bi bilo bitno da se zakon odnosi i na sponzorstva, a ne samo za donacije. Kaže da se zapravo sponzori dobivaju na neki način na blef. Sponzori jako puno traže za uzvrat. Pokušavaju za svakog naći nešto. Vitomira Lončar dala prijedlog da se umreže kazališta na nivou marketinga kako bi zajednički napravili pritisak na medije da objavljuju sponzora. Jurica Pavičić govorio je našem poreznom sustavu i olakšicama u kulturi. Urša predlaže da se napravi prošireni prijedlog da se uključe predstavnici publike u Upravna vijeća. Marija Sekelez predlaže da pokušamo napraviti prijedlog neopterećen sa sadašnjom situacijom i nemojmo zbog tih rana koje imamo danas preslikavati loše stvari u zakon. Predložimo idealan zakon. Bilo koji zakon ako se bude provodio - ali neka bude zakon. Urša Raukar smatra da nema iluzija da će prijedlog Radne grupe biti prihvaćen, ali ide se u pregovore s državom pa će se donekle doći. Ana Marija Bokor kaže da je čula da će hrvatska lutrija izdvajati novce u razne dobrotvorne svrhe. Jadran Antolović kaže da u Narodnim novinama piše na što mora lutrija dati novce i kazalište nije unutra. Postoj zakon o igrama na sreću i iznosi se dijele za financiranje Udruga, postoje propozicije i podjele i u tom segmentu postoji i financiranje kulture. Goran Grgić pita na koji način? Jadran Antolović kaže da mehanizam funkcionira na nivou države. Urša Raukar zahvalila se svima prisutnima i pozvala ih na zadnju tribinu 1. travnja. Zapisnik vodila i izvještaj sastavila |
na vrh naslovnica |
 |
||||||||
|
