|
OSNOVNA PITANJA ZA PRIKAZ KAZALIŠNOG ŽIVOTA U DRUGIM ZEMLJAMA:
- Koliko kazališta u zemlji su vlasništvo gradova tj. države?
- Na koji se način financiraju?
- Kakav je postupak biranja upravitelja? Tko ga bira (struka, političari…?)
- Kakva je kontrola provođenja programa? Tko ju provodi?
- Kakva je kontrola financijskog poslovanja? Tko ju provodi?
- Koje su konzekvence za neprovođenje programa ili loše financijsko poslovanje?
- Koja su prava i dužnosti ravnatelja? (Posebice ako je umjetnik - postoje li određena ograničenja kao npr. da ne smije režirati izvan kuće u kojoj je ravnatelj?)
- Načini angažiranja umjetnika: glumaca, redatelja, dramaturga (audicije, po pozivu…?) i na koji vremenski period?
- Koja su prava i obveze angažiranih umjetnika? Detaljnije.
- Načini angažiranja ostalih umjetničkih i neumjetničkih profesija u kazalištima?
- Kakav je status privatnih kazališta? Njihovo financiranje? Da li ih država financijski pomaže i po kojim kriterijima?
- Kakav je socijalni status umjetnika? (za vrijeme angažmana tj. ugovora i nakon isteka ugovora).
- Čime netko stječe status umjetnika (automatski po naobrazbi, članstvom u udruženjima, sindikatu, itd…?) i koji su uvjeti?
- Postoji li status samostalnog umjetnika kojemu država plaća socijalno i mirovinsko? Na koji način se stječe i utvrđuje taj status i koji su uvjeti, a koja prava i dužnosti samostalnih umjetnika?
- Kojom stopom je oporezovan rad umjetnika?
- Kakva je zakonska regulativa ostalih načina financiranja kazališta (sponzorstva, donacije, itd.…)? Kako se potiče privrednike da ulažu u kulturu? U čemu je razlika u odnosu na naše zakone?
- Vrste i broj visokoškolskih ustanove za kazališne umjetnike (broj, koliko studenata kojeg odsjeka godišnje proizvode, itd…). Postoje li privatne škole, akademije…?
- Kakva je snaga Sindikata i koje su njegove ingerencije?
|