Uvod - strategija

UVOD

Trenutno važeći Zakon o kazalištu iz 1991. godine s dopunama i izmjenama iz 1997. i 2000. godine ne primjenjuje se od dana svoga donošenja. Svi se uglavnom kažu da Zakon u svojem većem dijelu nije loš, ali da se ne može sprovesti u djelo, jer ne promišlja organizaciju kazališnog života dovoljno precizno. Od 1991. godine do danas nitko se nije niti potrudio riješiti taj problem i donjeti novi Zakon ili značajnije izmjene i dopune postojećeg koje bi omogućile njegovu primjenu. Nije to, do sada, učinio niti sam donositelj zakona, Sabor Republike Hrvatske. Osnovna prepreka, zbog kojega je svaka vlast zazirala od upuštanja u rješavanje ovog problema bila je kako napraviti reformu, a da umjetnici ne ostanu na cesti?

Svaka izmjena ili reforma postojećeg stanja povlači za sobom mnogo drugih promjena kako bi se osigurao miran i stabilan nužni prelazak na novi sistem. Te promjene moraju jamčiti kontinuitet i mogućnost življeg kazališnog života, ekonomsku sigurnost angažiranih umjetnika u novome sistemu te socijalnu sigurnost zaposlenih u kazalištu u prelaznom periodu.

Ovdje donosimo prijedloge za preduvjete koje je potrebno ispuniti kako bi se mogao početi primjenjivati neki novi Zakon o kazalištu, a koje smo nazvali strategijom.

STRATEGIJA

Promjene koje se trebaju dogoditi donošenjem novog kazališnog zakona uključuju korjenite sistemske, socijalne i psihološke promjene.

1. Psihološki moment

Najveći problem u samome početku biti će upravo PSIHOLOŠKI. Nakon više od pola stoljeća života u organizacijskom i mentalnom obrascu jednog sistema koji se urušava, prelazak na novi sistem pokazao se vrlo bolnim i teškim u svim segmentima društva, pa je tako strah od takvog prelaska koji se pojavljuje kod kazalištaraca potpuno razumljiv i opravdan.

Hrvatsko društvo dramskih umjetnika broji oko 700 članova, od čega je skoro 200 umirovljenika, a stotinjak ih je samostalnih umjetnika. Ostaje, dakle, oko 400 umjetnika koji su stalno zaposleni što je u cijelom segmentu društva, koje je već odavno zakoračilo u tranziciju, zaista mali broj. No, upravo taj mali broj ,koji čini većinu stvaraoca kazališnog života u Hrvatskoj, omogućuje nam da se dobro organiziramo, te s punom odgovornošću preuzmemo na sebe kao struka stvaranje i osmišljavanje zdravog kazališnog života i sustava.

Strah od položaja slobodnjaka, odnosno stalnog dokazivanja u svom poslu razumljiv je. No, način na koji je u posljednjih 50 godina funkcionirao kazališni život također se pokazao neodrživim. Loša legislativa, odsustvo kontrole i proizvoljno djelovanje, kao i aktivni utjecaj politike rezultirali su mnogim (javnim) skandalima i osobnim nezadovoljstvima, te učinili kazalište i njegovu ulogu neprepoznatljivom u javnosti i društvu, a vrlo često neprepoznatljivom i nama samima.

Svijesti kako bez čvrstih pravila igre i bez zdrave konkurencije nema napretka od ključne je važnosti u ovom trenutku.

Bitna psihološka prepreka često je i defetizam koji je zadnjih desetak godina uzeo maha u cijelome društvu. Nepovjerenje u sustav i osnovne ljudske i društvene vrijednosti zbog moralne korozije u društvu rezultiralo je odustajanjem i bezvoljnošću.

Ono što bitno može utjecati da se popravi takav opći psihološki status jest spoznaja da nitko neće stvari mijenjati na bolje osim nas samih - nas građana, nas pripadnika pojedinih struka (glumaca, redatelja, pisaca, dramaturga), nas pojedinaca i nas osoba. Što se prije uključimo u promjene koje nam trebaju donijeti napredak time ćemo brže doprinijeti oporavku situacije u okruženju u kojemu živimo.

Pozitivno razmišljanje, vizija pozitivnih ishoda, te rad i angažman za opće dobro jedini mogu donijeti čovjeku i osobno dobro.

Stoga apeliramo i molimo vas da svi zajedno počnemo razmišljati u tom smjeru; sa povjerenjem i vjerom da stvari mogu biti bolje, te da je pozitivan angažman, djelovanje i razmišljanje jedini put koji nas može učiniti sretnim i zadovoljnim osobama, umjetnicima i članovima društva.

2. Sindikat

Drugi preduvjet bez kojega neće biti pozitivnih pomaka u organizaciji života kazališnih djelatnika jest osnivanje Sindikata dramskih umjetnika. Naime, sadašnji Sindikat zaposlenih u kulturi obuhvaća i zastupa samo jedan dio umjetnika tj. one zaposlene u kazalištima čiji je vlasnik država, gradovi ili županije. On ne zastupa samostalne umjetnike niti zastupa ikoga od kazališnih umjetnika kod drugih poslodavaca kao što su npr. privatna kazališta, TV i filmske kuće itd. Djelatnost postojećeg Sindikata glumaca još je uža, jer je u spomenutim okvirima ograničena samo na glumce.

Sindikat dramskih umjetnika, koji bi okupljao sve dramske umjetnike (glumce, redatelje, dramaturge, pisce…) morao bi nas štititi na drugačiji način.

Ne bi se borio isključivo za koeficijente svojih članova, kako to čini postojeći Sindikat, već bi trebao dobiti funkciju određivanja i zaštite minimalnih honorara svih dramskih umjetnika, uvjeta njihova rada i uopće, osnovnih "pravila igre" kod svih poslodavaca koja na tim područjima treba uspostaviti. Naravno, u periodu tranzicije sa starog na novi sistem, upravo bi sindikat u suradnji s HDDU- om trebao na svojim leđima ponijeti promjenu.

3. Zakon o radu

Treća je stvar usaglašavanje Zakona o radu s našim budućim kazališnim zakonom, jer kazališni život ne može biti oaza, i djelovati izdvojeno iz života cijele zemlje. Na tribini o kulturnim različitostima 22. siječnja, u KICU profesor Katunarić rekao je ključnu rečenicu: Ne možemo istovremeno imati željezaru Sisak u kapitalističkom sistemu i HNK u socijalističkom. Time je rečeno sve .

4. Porezni sistem

Također važan segment cjelokupne reforme je reforma poreznog sustava i donošenje paketa zakona o sponzorstvima koji bi omogučili jače i bolje financiranje kulture. Trebalo bi oživjeti razgovore o Bijelom kvadratu kulture i razraditi ga. Po uzoru na (možda) Veliku Britaniju trebalo bi osnovati asocijaciju sponzora u kulturi. Također bi se moglo početi razgovarati o drugačijoj registraciji ustanova u kulturu i poreznim olakšicama u tom smislu (kao npr. charity organizacije u Velikoj Britaniji).

5. Fond za prijelazno razdoblje

Za svaku reformu, pa tako i za ovu kazališta u Hrvatskoj, potrebna su financijska sredstva koja će u prijelaznom razdoblju iz staroga u novi sistem pratiti promjene i omogućiti njihovo provođenje.

Točna sredstva koja će biti potrebna moći će se izračunati tek kad točno saznamo koliko je ljudi koji će biti obuhvaćeno reformom i kad se dogovore naknade za ljude koji će se naći u prijelaznom statusu.

Za te je promjene neophodno reorganizirati sindikat koji će sve te promjene pratiti, te naravno, osposobiti HDDU.

U izračun tih sredstava potrebno je također uvrstiti i eventualne druge stavke tj. one koje stvaraju preduvjete za prelazak na novi sustav.

Svakako, bez financijske potpore države reforma neće biti moguća.

6. Kazališna kuća

Uspostavljanje kazališne kuće u centru Zagreba koja bi, kao hladni pogon, bila mjesto izvođenja predstava privatnih kazališta i kazališnih grupa, također je od ključne važnosti za prelazak na novi način funkcioniranja kazališnog života u Hrvatskoj.

Takvim bi se prostorom omogućio kontinuiran rad i znatno veći broj repriza predstava privatnih kazališta i kazališnih grupa što bi omogućilo i egzistenciju glumcima, redateljima, dramaturzima i svim ostalim kazališnim djelatnicima koji trenutno nisu na ugovorima u jednome od gradskih ili državnim kazališta u Hrvatskoj.

Takvim bi se prostorom značajno potaknula i kazališna aktivnost cijele zemlje, budući da bi u tom prostoru nastupala i privatna kazališta sa područja cijele Hrvatske, te bi tako u Zagrebu, kao najvećem kulturnom središtu, mogla predstaviti svoj rad.

Osnivanje 'kazališne kuće' svakako je izuzetno važan dio kazališnog života zemlje, jer je Zagreb u svakom pogledu, pa tako i kulturnom, najveći centar i tržište u Hrvatskoj, te bi kulturni programi, za koje Ministarstvo kulture, Gradski uredi za kulturu, te Županije i tako daju sredstva dobili bi puni smisao nalazeći put do publike u Zagrebu.

Kazališnom kućom riješio bi se i jednom zauvijek problem prostora za izvođenje predstava svih privatnih kazališta i kazališnih grupa.

Osim toga, takva bi 'kazališna kuća' mogla biti i domaćinom samostalnim projektima koji bi se mogli predstaviti kao potencijalna kazališta, te bi ovakav prostor olakšao početak kreativnim idejama koje će se pojaviti u nužno većem broju uvođenjem novog sustava.

7. Umrežavanje kazališta

Umrežavanje svih profesionalnih kazališta u Hrvatskoj nužnost je koja je već trebala biti napravljena. Naime, često smo svjedoci da isti naslovi igraju paralelno u dva različita grada i da, u principu, jedni ne znaju za druge. Mala smo zemlja i puno je produktivnije da predstave gostuju nego da se isti naslovi igraju paralelno. No, to je samo jedan od razloga zašto bi se kazališta trebala umrežiti.

U zemljama u kojima kazalište funkcionira tržišno mreže kazališta su vrlo česta pojava jer pojeftinjuju mnoge segmente, od reklame, marketinga do opreme kazališta. Na primjer, da sva kazališta u Hrvatskoj zajednički organiziraju reklamnu kampanju i uz pomoć sponzora, koji bi se sigurno odazvali takvoj akciji, osmisle i postave seriju jumbo plakata koji bi reklamirali kazalište kao medij, sigurno bi bilo velikog odjeka i konkretnih posljedica.

Moguća je i zasebna mreža privatnih kazališta i onih koji su javne ustanove u kulturi.

U našim uvjetima umrežavanje bi donijelo i više zajedničkih projekata, koprodukcija i ponovno ono što se želi postići novim zakonom, a to je veća i kvalitetnija fluktuacija umjetnika.

U našim uvjetima mreža bi trebala biti registrirana kao Udruga profesionalnih kazališta.

8. Zajedničke radionice

Također bi se trebao napraviti projekt osnivanja ZAJEDNIČKIH RADIONICA za izradu scenografije i kostima, ali i propagandnih materijala (plakata, knjižica, letaka) u gradovima koji imaju više od jednog kazališta. Na taj način bi pojeftinila izrada elemenata produkcije u svim kazalištima i povećao se programski novac. Važno je unutar tog segmenta osigurati i mogućnost obrazovanja i usavršavanja već zaboravljenih vještina i obrta važnih za kazalište.

9. Alternativni načini zapošljavanja kazališnih umjetnika

Glumačka profesija ima veliku prednost pred mnogim drugim profesijama što se može proširiti na razne segmente društva. Ako u budućnosti pokušamo ući u neku moguću reformu školovanja u Hrvatskoj i predložimo uvođenje scenske kulture i dramskog odgoja u osnovne škole i u srednje škole društvenog smjera, korist bi bila višestruka: djecu bi vodili kvalificirani, a ne priučeni voditelji (kako je to sada). Glumci, redatelji, dramaturzi koji ne bi imali ugovor u kazalištu zaposlili bi se, a sve bi rezultiralo značajnim jačanjem cjelokupnog kazališta u Hrvatskoj jer bi se publika pripremala na kazalište na drugačiji način. To je u konačnici i jedan od načina kako kazalište u budućnosti može zadržati svoj položaj u neravnopravnoj borbi sa ostalim, puno jačim medijima (filmovi, televizija, kompjuteri).

10. Visoko školovanje

U promjene bi, naravno, ušao i sustav školovanja kadrova za kazalište. Treba omogućiti, uz Akademiju i otvaranje privatnih glumačkih škola, više seminara, više mogućnosti za usavršavanje umjetnika. Umjetnici koji trenutačno ne rade moraju imati osiguranu mogućnost stručnog usavršavanja i stalnog "održavanja temperature".

11. Zapošljavanje stranaca

Novim zakonom trebalo bi regulirati i mogućnost zapošljavanja stranaca u našim kazalištima i isto tako vidjeti kakva je mogućnost da strani državljanin u Hrvatskoj osnuje privatno kazalište. No, ta pitanja moraju biti u skladu sa kulturnom politikom republike Hrvatske i vrlo su osjetljiva tema.

Ne treba zaboraviti primjer Odeona u Francuskoj koji je, nakon što je potpuno propao, angažiran inozemni team koji ga je vratio "u život".

Slovenija i Srbija svojim novim zakonima predviđaju da i strani državljanin može osnovati privatno kazalište u njihovim državama. No, ovo pitanje zahtjeva dublju analizu i zato ga treba tretirati vrlo pažljivo.